Neki od vas, posebno oni koji misle da su nedavno izgubili psa uslijed smrti, ovo zapravo ne razumiju. Nisam imao želju objasniti, ali neću biti tu zauvijek i moram.
Psi nikad ne umiru.
Oni ne znaju kako. Umore se i ostare, a kosti ih bole. Naravno da ne umiru. Da jesu, ne bi željeli uvijek u šetnju, čak i nakon što im stare kosti kažu: ‘Ne, ne, nije dobra ideja. Ne idemo u šetnju. ’Ne, psi uvijek žele u šetnju. Mogli bi napraviti korak prije nego što ih ostarjele tetive sruše na pod, ali to su psi. Oni šetaju.
Nije da im se ne sviđa vaše društvo. Naprotiv, šetnja s vama je sve što postoji. Njihov šef i kakafonska simfonija mirisa njihov je svijet. Mačji izmet, trag drugog psa, trula pileća kost i vi. To je ono što njihov svijet čini savršenim, a u savršenom svijetu smrti nije mjesto.'
Međutim, psi postanu jako pospani. To je stvar, vidite. To vas ne uče na otmjenom sveučilištu gdje objašnjavaju kvarkove, gluone i kejnzijansku ekonomiju. Toliko znaju da zaboravljaju da psi nikad ne umiru. Šteta je, stvarno. Psi imaju toliko toga za ponuditi, a ljudi jednostavno previše govore.
Kad mislite da je vaš pas umro, zapravo je samo zaspao u vašem srcu. I usput, ludo maše repom, vidite, zato vas toliko bole prsa i stalno plačete. Tko ne bi plakao sa sretnim psom koji maše repom u prsima. Jao! Wap wap wap wap wap, to boli. Ali mašu tek kada se probude. Tada kažu: "Hvala šefe! Hvala na toplom mjestu za spavanje, uvijek pored srca, najbolje mjesto."
Kad prvi put zaspu, stalno se bude, i zato naravno, stalno plačete. Nakon nekog vremena duže spavaju. (sjetite se, pas nije čovjek. Vodite psa u šetnju, dan je pun pustolovina u sat vremena. Onda se vratite kući i tjedan je, jedan od vaših dana, ali tjedan prije nego što vaš pas ponovno prošeta. Nije ni čudo da vole šetnje.)
U svakom slučaju, kao što sam rekao, oni zaspu u vašem srcu, a kad se probude, mašu repom. Nakon nekoliko psećih godina spavaju dulje, ali i vi biste. Cijeli su život bili DOBRI PSI i to oboje znate. Iscrpljujuće je biti dobar pas cijelo vrijeme, pogotovo kad ostarite i kosti vas bole, padnete na lice i ne želite izaći vani obaviti nuždu kada pada kiša, ali svejedno odete, jer ste dobar pas .
Zato shvatite, nakon što zaspu u vašem srcu, spavat će sve duže i duže.
Ali nemojte se zavarati. Oni nisu ‘mrtvi.’ Zapravo ne postoji takva stvar. Oni spavaju u vašem srcu i probudit će se, obično kad to ne očekujete. Jednostavno su takvi.
Žao mi je ljudi koji nemaju pse da im spavaju u srcu. Propustili ste mnogo.
Oprostite, moram sada plakati - pas u mom srcu se upravo probudio.