Imam ti loše vijesti, nalazi koji su stigli pokazuju da Pru ima inzulinom. Okej, što to znači točno, nije mi jasno? To znači da ima tumor gušterače koji je vrlo rijedak i u 100% slučajeva smrtonosan. 

To je bio razgovor mene i moje veterinarke kada sam saznao da Pru boluje od zloćudnog tumora kojeg nikad neću zaboraviti. Slika koju vidite, nastala je u veterinarskoj čekaonici dok smo čekali nalaze.

Sigurno se pitate, kakve to veze ima s cijelom pričom oko Apipeta? Tko sam ja i tko je uopće Pru?

Prije nego nastavim, ja sam Ivan, jedan od suosnivača Apipeta koji je dio moje obiteljske tvrtke. Pru je netko nama vrlo bitan, Pru je naša maskota, naš član obitelji, naš razlog zašto smo se brižljivo i aktivno posvetili Apipetu, Pru je naša inspiracija, ali i naša bol.

Pru posvećujemo i dugujemo sve naše uspjehe i sve promijenjene živote vlasnika i njihovih ljubimaca.

Pru je uvijek bila jedan od onih pasa koji su rušili stereotipe i predrasude o opasnim pasminama. Ljudi koji su se bojali staforda ili pitbullova, upoznavanjem Pru bi svoje mišljenje promijenili.

Uvijek smo znali da je  posebna i onda nam je opet pronašla način da nam to još jednom dokaže.

Kako je vrijeme prolazilo prognoze od 6 mjeseci do 1 godine nisu se činile realnima, Pru je odlučila te dijagnoze nadmašiti i tako je prošla prva godina. Veliki rođendan, veliki dan, velika pobjeda. Pru 1, tumor 0!

U međuvremenu je Pru dobila svoju cimericu, divlju mačku - Kru (španjolski cruella - okrutna)  te je kao i pravi staford odmah privolila i redovito dobivala batine od nje.

Kako je vrijeme i dalje odmicalo, mi smo ulazili u kritičnu fazu ili smo barem tako mislili. Pru je i dalje na standardnoj terapiji, ali i veliki dozama Apipeta i na njoj nema velikih promjena. Udebljala se, ali mala je to cijena za vrijeme i sreću s njom.

Da ovaj blog ne pretvorim u roman, danas su prošle više od 2.5 godine od uspostave dijagnoze, naša veterinarka Martina nam tvrdi da je ona svjetski rekorder i da ne postoji pas koji je duže poživio od takve dijagnoze.