Separacijska anksioznost kod pasa

Što ćeš sve pročitati u tekstu:

• Simptomi separacijske anksioznosti kod pasa

• Dijagnosticiranje separacijske anksioznosti kod pasa

• Liječenje separacijske anksioznosti kod pasa

• Blaga separacijska anksioznost

• Teška separacijska anksioznost

U težim slučajevima neki psi će djelovati depresivno, prestati jesti, skrivati se, a čak mogu imati i proljev ili povraćati. Također, može doći do pretjeranog opadanja dlake.

U ekstremnim slučajevima psi se mogu ozlijediti pokušavajući pobjeći iz stresne situacije.

Točan uzrok separacijske anksioznosti nije poznat, no postoji nekoliko čimbenika i situacija koje mogu utjecati na razvoj separacijske anksioznosti kod tvog psa, a to su sljedeći:

1. Promjena okoline, odnosno obitelji ili smještaja. Psi koji su udomljeni iz skloništa, ili su iz jedne obitelji došli u novu mogu razviti separacijsku anksioznost. Također, selidba u novi prostor može predstavljati stres za psa, što naposlijetku može dovesti do separacijske anksioznosti.

2. Iznenadne promjene u rasporedu ili načinu života. Ovo se odnosi primarno kada se psa, koji gotovo nikada nije bio ostavljen kod kuće, ostavi samog kod kuće. Primjerice, ako radiš od kuće i provodiš mnogo vremena kući sa svojim ljubimcem te iznenadno promijeniš posao i odjednom moraš izbivati s posla osam sati. To predstavlja veliku promjenu i stres za tvog ljubimca te može rezultirati nastankom separacijske anksioznosti.

3. Dovođenje novog člana obitelji. Bez obzira radi li se o osobi ili životinji, ovo je također jedna od okolnosti koja može uzrokovati separacijsku anksioznost kod tvog psa.

4. Odsustvo ili smrt člana obitelji.

5. Prerano odvajanje od majke.

Dijagnosticiranje separacijske anksioznosti kod pasa

Druga stanja mogu oponašati neke od simptoma anksioznosti odvajanja, stoga je važno zabilježiti vrijeme, učestalost i intenzitet reakcija.

Na primjer, pas koji obavlja nuždu u kući i u slučaju kada je vlasnik prisutan i kada je odsutan možda nije u potpunosti naviknut na boravak u kući.

Posjet veterinaru također može pomoći da se isključe svi nedijagnosticirani medicinski problemi koji nalikuju ponašanju koje se pripisuje separacijskoj anksioznosti, poput slinjenja i drhtanja.

Kada ideš veterinaru, ponesi svoj dnevnik u kojemu ćeš bilježiti kada se takva ponašanja javljaju, kao i koliko često te koliko su intenzivna. To će tvom veterinaru dati vrijedne pozadinske informacije o problemu.

Kako pomoći psu koji ima separacijsku anksioznost?

Prva stvar koju trebaš znati kao vlasnik psa sa strahom od odvajanja: separacijska anksioznost neće nestati sama od sebe. Nažalost, ukoliko ima separacijsku anksioznost, tvoj pas je pod velikim stresom i njemu nije lako. Jako je bitno ovo znati te raditi na problemu i poduzeti korake koji će tvom voljenom ljubimcu olakšati ove stresne trenutke.

Obrati se savjetniku za ponašanje ili veterinarskom bihevioristu

Separacijska anksioznost jako je kompleksna i moramo naglasiti važnost rada sa osobom koja se profesionalno bavi psećim ponašanjem. Savjetnik za ponašanje detaljno će te provesti kroz plan i program koji ćeš provoditi, a uz to će ti pružati podršku tijekom cijelog rada i uputiti te na moguće pogrešne korake u radu na ovom problemu. Također, ukoliko se radi o težem obliku separacijske anksioznosti, postoji mogućnost da će psu trebati i lijekovi.

Kada biraš savjetnika, pobrini se da radi isključivo pozitivnim pristupom.

Nemoj ostavljati svog psa samog kod kuće

Ovo ti možda zvuči neizvedivo, no jako je bitno u ovoj situaciji ne ostavljati svog ljubimca samog kod kuće. Potrudi se da s tvojim psom uvijek bude barem jedna osoba kako ne bi ostajao sam kod kuće dulje nego što to može izdržati.

Liječenje separacijske anksioznosti kod pasa

Cilj liječenja separacijske anksioznosti je pomoći svom psu da se osjeća manje ovisno o tebi i potaknuti ga da se opusti kada je sam kod kuće, odnosno da odlazak ne doživljava kao nešto negativno.

Blaga separacijska anksioznost

Psi koji pokazuju blagu separacijsku anksioznost mogu imati koristi od sljedećih intervencija:

Vježbanje: Povećanje vježbanja tvog psa moglo bi mu pomoći da se opusti kada je sam. Dulje šetnje do novih mjesta, zajednička igra i mentalni trening pomoći će psihički iscrpiti tvog psa prije tvog odlaska iz kuće.

Interaktivne igračke: poticanje svog psa da se usredotoči na igračku punjenu poslasticom kada nisi prisutan može pomoći u smirivanju psa s osnovnom netolerancijom na odvajanje.

To može uključivati ​​ostavljanje svog ljubimca na nekoliko minuta i zatim lagano povećanje trajanja tijekom vremena. Možeš započeti odlaskom u susjednu sobu, a zatim napredovati do izlaska izvan kuće, koristeći ukusne poslastice za dresuru i pohvale kao pozitivno pojačanje kada tvoj ljubimac ostane miran.

Biti dosljedan kada se baviš ponašanjem separacijske anksioznosti od ključne je važnosti. Za podršku ćeš morati zatražiti pomoć stručnjaka specijaliziranog za liječenje separacijske anksioznosti ili veterinara biheviorista.

Antidepresivi ili lijekovi protiv tjeskobe mogu se davati psima koji pate od separacijske anksioznosti, ali za najbolje rezultate ti se lijekovi moraju koristiti zajedno s planom obuke kako bi se tvome psu pomoglo da se nosi s time da ostane sam. Holistički dodaci također mogu biti od pomoći kada se koriste u kombinaciji s bihevioralnim treningom, sa ili bez propisanih lijekova.

Liječenje je postupan proces, a vlasnici bi trebali biti spremni upravljati svakodnevnim životom i okolinom svog psa dok rade kroz protokole treninga separacijske anksioznosti. To može uključivati ​​preraspodjelu rasporeda tako da je netko uvijek kod kuće sa psom ili, ako to nije moguće, pronalaženje renomiranog vrtića ili zapošljavanje čuvalice kućnih ljubimaca.