Separacijska anksioznost kod pasa
Separacijska anksioznost kod pasa odgovor je na stres koji se događa kada je pas vezan za osobu, a ta je osoba daleko od kuće ili nije u neposrednoj blizini kućnog ljubimca.
Psi koji pate od separacijske anksioznosti mogu pokazivati niz reakcija kada budu ostavljeni sami, od hodanja i slinjenja do destruktivnog ponašanja. Međutim, te reakcije mogu biti uzrokovane i drugim uvjetima ili okolišnim znakovima.
Stoga je važno da se prvo dogovoriš s veterinarom kako biste isključili zdravstvene probleme. Tada ćeš morati pozvati biheviorista ili veterinara da pregleda ponašanje psa prije nego što pripiše separacijsku anksioznost kao primarni ili jedini uzrok ponašanja.
Simptomi separacijske anksioznosti kod pasa
Obično se ponašanja povezana sa separacijskom anksioznošću javljaju tijekom prvog sata nakon što napustiš kuću, ali neki psi počnu pokazivati stresno ponašanje čim se pripremiš za odlazak.
Simptomi separacijske anksioznosti mogu uključivati:
zadihanost
slinavost
drhtavicu
lajanje
pokušaj praćenja vlasnika
vršenje nužde ili mokrenje u kući
Neki će psi prestati jesti, djelovati depresivno, skrivati se ili cviljeti, a u ekstremnim slučajevima mogu se ozlijediti dok pokušavaju pobjeći iz zatočeništva.
Dijagnosticiranje separacijske anksioznosti kod pasa
Druga stanja mogu oponašati neke od simptoma anksioznosti odvajanja, stoga je važno zabilježiti vrijeme, učestalost i intenzitet reakcija.
Na primjer, pas koji obavlja nuždu u kući i kada je vlasnik prisutan i kada je vlasnik odsutan možda nije u potpunosti odgojen za boravak u kući.
Posjet veterinaru također može pomoći da se isključe svi nedijagnosticirani medicinski problemi koji nalikuju ponašanju koje se pripisuje separacijskoj anksioznosti, poput slinjenja i drhtanja.
Kad ideš veterinaru, ponesi svoj dnevnik kada se takva ponašanja javljaju, kao i koliko često i koliko su intenzivna. To će tvom veterinaru dati vrijedne pozadinske informacije o problemu.
APIPET CALM
prirodna pomoć za smirenje tvog psa
Liječenje separacijske anksioznosti kod pasa
Cilj liječenja separacijske anksioznosti je pomoći svom psu da se osjeća manje ovisno o tebi i potaknuti ga da se opusti kada nisi kod kuće.
Blaga separacijska anksioznost
Psi koji pokazuju blagu separacijsku anksioznost mogu imati koristi od sljedećih intervencija:
Vježbanje: Povećanje vježbanja tvog psa moglo bi mu pomoći da se opusti kada je sam. Dulje šetnje do novih mjesta, zajednička igra ili mentalni trening pomoći će psihički iscrpiti tvog psa prije tvog odlaska iz kuće.
Interaktivne igračke: poticanje svog psa da se usredotoči na igračku punjenu poslasticom kada nisi prisutan može pomoći u smirivanju psa s osnovnom netolerancijom na odvajanje.
Teška separacijska anksioznost
Psi s jakom separacijskom anksioznošću vjerojatno će trebati modificirati ponašanje kako bi trajno promijenili svoju percepciju vremena koje provode sami. Rješavanje intenzivne separacijske anksioznosti zahtijeva postupan i sustavan pristup.
Ovaj dubinski proces obuke zahtijeva izgradnju samopouzdanja tvog psa tijekom nekoliko sekundi u isto vrijeme kako bi se spriječile reakcije na stres, i mora napredovati tempom koji odgovara tvom psu.
To može uključivati ostavljanje svog ljubimca na nekoliko minuta i zatim lagano povećanje trajanja tijekom vremena. Možeš započeti odlaskom u susjednu sobu, a zatim napredovati do izlaska izvan kuće, koristeći ukusne poslastice za dresuru i pohvale kao pozitivno pojačanje kada tvoj ljubimac ostane miran.
Biti dosljedan kada se baviš ponašanjem separacijske anksioznosti od ključne je važnosti. Za podršku ćeš morati zatražiti pomoć trenera specijaliziranog za liječenje separacijske anksioznosti ili veterinara biheviorista.
Antidepresivi ili lijekovi protiv tjeskobe mogu se davati psima koji pate od separacijske anksioznosti, ali za najbolje rezultate ti se lijekovi moraju koristiti zajedno s planom obuke kako bi se tvome psu pomoglo da se nosi s time da ostane sam. Holistički dodaci također mogu biti od pomoći kada se koriste u kombinaciji s bihevioralnim treningom, sa ili bez propisanih lijekova.
Liječenje je postupan proces, a vlasnici bi trebali biti spremni upravljati svakodnevnim životom i okolinom svog psa dok rade kroz protokole treninga separacijske anksioznosti. To može uključivati preraspodjelu rasporeda tako da je netko uvijek kod kuće sa psom ili, ako to nije moguće, pronalaženje renomiranog vrtića ili zapošljavanje čuvalice kućnih ljubimaca.