Apifood - hrana koja je trebala postojati prije

Vaš pas ima još samo 6 mjeseci života.

Postoje dani, ma i godine, bez stila, bez identiteta i smisla, one koje odživiš kao gledatelj utakmice za čiji ishod te i nije puno briga. Takve najviše pamtimo po tome što smo ih zaboravili.

2.11.2017. nije bio takav dan, iako je bio jedan od onih četvrtaka ni po čemu bitan ikome. Trebao je biti još jedan običan. Ipak, zatekao me nekakvim rezultatima testa na kojem nisam prošao dobro, mada mi se činilo da je ocjena trebala biti prolazna prilikom rješavanja istog.

Doduše, rezultati nisu bili moji već moje stafordice Pru, iako mi sve vijesti skupa slavimo, ove su nešto teže pale meni nego njoj. Nekakvi GLU parametar, a koji nije kratica za glupi, a stvarno bi trebao biti, je bio prenizak, navodno ekstremno. Oznaka za šećer, odnosno glukozu ukazivala je na to da Pru ima karcinom gušterače.

“Vaš pas ima još samo 6 mjeseci života”

Inzulinom. Rijedak. Smrtonosan. Šest mjeseci, možda godinu dana i to je bilo sve.

Vijest koja pogađa kao grom.

Samo ne znaš je li grom pronašao tebe ili si mu se ti nešto skrivio.

Pru je sasvim bilo svejedno i to je možda stvar koja te najviše pogađa jer znaš da ona ne razumije.

Ali to je ujedno i blagoslov koji smo odlučili prigrliti.

Dijagnoza je ionako samo to što jest, a mi ishod svakako nismo prihvaitli pa smo rekli da ćemo ga pobijedit.

Možda je bilo protiv pravila, ali koga briga ni nas nitko nije pitao što mislimo o svemu.

Svaki mjesec smo odlučili slaviti rođendan pa bi nas to dovelo do 36 umjesto 6 mjeseci.

Pru je bila na standardnoj terapiji kortikosteroida.

I na velikim dozama Apipeta.

Znali smo da joj Apipet puno pomaže. Vidjeli smo to na njoj. Svaki dan.

Ali znali smo i nešto drugo:

Hrana koju jede bila je jednako važna.

Apipet je savršen dodatak za zdravlje ljubimaca, ali i hrana je morala biti u balansu da bismo imali najbolje rezultate.

Zato smo počeli kuhati za Pru.

Ne jer smo mislili da ćemo je spasiti kuhinjom.

Nego jer nismo mogli ne napraviti sve što možemo.

Svaka namirnica. Svaki obrok. Svaki dan.

I vidjeli smo razliku.

Ne preko noći. Ali vidjeli smo je.

Šest mjeseci je postalo godinu dana.

Godinu dana je postalo dvije.

Dvije je postalo tri.

Pru nas je inspirirala i zadužila za cijeli život i zato je naša moralna obaveza potruditi se da svaki dom kojeg krasi ljubimac, zna za Apipet.

Ako želimo da Apipet bude u svakom domu, ako želimo da pomogne svakom ljubimcu, onda mora postojati i Apipet hrana.

Jer ne lažu stari kada kažu da zdravlje ulazi na usta.

Zato postoji Apifood. Ne kao dodatak Apipetu. Nego kao ono što smo željeli da postoji dok je Pru bila živa.

Hrana koju ne morate kuhati sami.

Ali koja je ista kao da jeste. Hrana za nas nije kompromis. Hrana koju dajemo vama je hrana koju  bismo dali i Pru.

A danas je dajemo našoj Api.